Pijem kafu. Jutarnju.
Jos je rano da bih zapocela konverzaciju s nekim na poslu. Razgledam okolo i vidim da jos uvijek nisu dosle sve kolege. Nista. Dan zapocinje i bez njih.
Sjela sam za racunar i otvorila dobri stari fejsbuk. Kazem dobri stari ne zato sto je fejsbuk star, nego zato sto je moja raja na tom istom fejsbuku stara koliko i ja.
Pocnem da listam. Kao u vakat, dok su se nekad listale novine, evo i ja, listam ovo cudo. Poneki citat İve Andrica, neka pjesmica, i neke vijesti koje su slucajno zalutale u moj news feed. Cudno, slabo raje na chatu.
I onda ja tako listajuci svoju malu virtualnu mahalu vidim Almu. Joj Alme sto je porasla. Sjecam se dok je beba bila. A vidi sad. Curetak. Mala Alma u nekom kratkom sorcu. Ali to tek primijetih nakon njenog poprsja koje bijase u prvom planu. Ne vidi se puno od lica. Ono sto sam prepoznala su jedino njene usne nekako cudno napucene. Kontam ja mora da je to sad normalno. Vidim sve se djevojcice tako slikaju. Ali, ne slikaju se samo one. Vidi Selme i njenog poprsja. Sjecam se, ona isla u srednju dok sam ja peti osnovne bila.
Mescini ovo portal za skidanje.
Na trenutak sam se zamislila. Ee, pa zar smo na ovo spale? Da se ovako nudimo? Onda opet razmisljam, mora da vrijedi. Mislim, lajk je lajk. Mnogo znaci. Mnogo je bitnije da Edo, Dino, Ado i Mujo vide tvoje fizicke atribute, nego upoznaju onu pravu tebe. A i prava ti je plaho pametna vidim. Mnogo, i previse, razmisljas o posljedicama svojih postupaka. A mozda ti nije ni bitno. Ne znam.
Drage moje Alme i Selme, mnogo je vas u svijetu, mislim se.
Kome prıcam? Ko ce shvatiti sta govorim.. Jos ce reci da sam luda. Da nisam moderna, pobogu. A jadna, tek u dvadesete zakoracila.
Djaba meni sve knjige koje sam procitala, djaba meni svi polozeni ispiti i statovi koje imam. Ne valjam. Ne valjam jer ne znaju koji broj grudnjaka nosim. Ne zna mi ni tetka, ni strina, nı dajdza, ni tamo neki daleki rodjak koji zivi u Kanadi. A steta, imaju me u raji na fejsbuku.
I ne cudi me nista. Sve sto je nekad bilo dobro vise nije. Ideal ljepote je toliko iskrivljen da i ne krivim djevojke sto cine ovakve stvari. Norma je norma. Ona se mora ispuniti. Pa iako su to samo oci praznih umova.
Ma neka, nek' selo zna.
Nek' se zna koja se umije najbolje reklamirati i prodati.
Neka, trebat ce uvijek lajkova.
Thursday, August 15, 2013
Monday, August 12, 2013
You think?
Every and each of us should think of his/her life as of a piece of art. Fine art. The way you live your life reflects who you are and what you stand up to. İt is not about what you go through, it is the the lessons you take out of it.
İt is the simplicity that makes your life a work of art. People's faces, significant places, tiny adventures..
I hear people complain of their lives as being empty and nonsense, and it makes me wonder one thing. Why don't you live better than that? Why don't you read more? Why don't you visit more places? Can't you make yourself work harder and better? Wanna become famous? Then make it happen.
You think you deserve more? Go and get it.
Ten years from now I don't know what I am going to be, but for sure I don't want to complain about life. You say: "Life sucks!" Let me correct that. You suck. Bring it to proove me otherwise.
So let me ask you, if your life was a real piece of work, wouldn't you live it up to make it a masterpiece?
Lolita
Subscribe to:
Posts (Atom)