Upoznala sam svakakve ljude, grle te i ljube, a mrze. Zavide ti, a ni sami ne znaju zbog čega. S tobom to nije bilo tako.
Mogu reći da smo se voljeli, jer je samo tvoja sreća bila važna. Nisam sebi bila važna nikad, jer mi je tvoja ljubav pružala mnogo više od osjećaja zadovoljstva i sreće. Tvoj zagrljaj je bio moj dom. Dom dovoljno velik da ugosti sve moje snove. A ja sam te prodala.
Ja vjerovatno nikada i nikome neću moći opisati ono što smo mi proživjeli i vjerujem da to mora biti tako. Nismo mi Romeo i Julija. Mi smo sebi dovoljni.
Niko osim nas i ne mora znati.
Otkako te nema sreću i ne dijelim sa drugima, jer sretna već odavno nisam. A tugu ostavljam za sebe, daleko od svih zlobnih očiju za koje sam te prodala.
Mislila sam da znam ljude, da su me zavoljeli kao što si me nekoć volio i ti, ali takvi luđaci ne postoje. Samo si ti bio dovoljno dobar i zao da bi me na taj način volio.
I za kraj, želim da ti kažem da sam te voljela cijelim svojim bićem, možda ne onako kako si ti želio, ali onako kako sam ja najbolje umjela i mogla, sebično i zlobno.
Zbogom.
