Na dan kad sam rođena

Kažu da je bila hladna noć kada su majku odvezli u bolnicu. Ovo doba godine je bilo izuzetno strašno '93-e. Snijeg je padao bez prestanka već nekoliko dana i nije izgledalo kao da će prestati. Te noći, tačno prije 21 godinu,  sam se rodila ja. Ne znam da li je istina, ali kažu da je to bio najhladiji dan te godine. Međutim, majka tvrdi da njoj nikad nije bilo toplije, makar oko srca.
I evo ga opet, 30.januar.
Ne znam kako drugi ljudi gledaju na ovaj mjesec generalno, ali svi uvijek tvrde kako je težak ovaj period. Meni iskreno, nikad nije ni bilo bitno. Decembar je mjesec u kojem se svode svi računi, gdje svi analiziraju prošlu godinu i donose odluke za bolju novu godinu. Srećom, ja to uvijek ostavim za januar. Januar mi dođe kao druga prilika za prošlu godinu u kojoj poravnavam sve račune, i kao šansa za novi početak.
I tako sam ovog januara pokušala dati dragim osobama drugu priliku, jer je svako zaslužuje, makar po mom skromnom mišljenju. Međutim ne znaju svi, da prilike koje ja pružim ljudima u januaru ne traju do kraja tekuće godine. Ja ne čekam decembar da donesem odluke koje će biti prekretnice u mom životu. Januar je moj vječiti drug, a današnji datum presudan.
Uvijek imate osoba u životu koje želite natrag, ali je njihovo mjesto tamo gdje i pripadaju. A to je zaborav. Ljudi koji nisu više u vašem životu, su sa razlogom odsutni. Ili se niste dovoljno dobro borili za njih, ili oni nisu za vas. To je stvar je percepcije, ali ako je činjenica da ih nema to je onda samo dokaz da nikada niste ni pripadali zajedno. Voljeti nekoga i željeti ga pored sebe znači da nećete dopustiti da vas bilo šta razdvoji. Neraskidive veze ne čine ljudi koji se prepuštaju samo emocijama, već ljudi koji se bore za ono što im je vrijedno. Bila to ljubav prema porodici, prijatelju ili nekom trećem. Ako su vam ove veze bitne, nećete dozvoliti da dođe do raskola istih.
Voljela sam i ja jednom tako. Jako, da jače ne može. I borila sam se, dugo nakon što je bilo gotovo.  I to je bilo to. Dokaz da nije vrijedno, jer ptica sa jednim krilom ne može da leti. I onda shvatiš da su se stvari promijenile. Emocije mogu biti iste, ali ljudi nisu. I onda dođe olakšanje. Osjećaš se slobodnije. Shvatiš da možda i nisi ptica kojoj je namijenjeno da leti sada. Možda još trebaš rasti i upoznati oko sebe kako bi dobio snagu. Šta ako putovanje ne počinje letom, već od samog početka, kada shvatiš smisao situacije u kojoj se nalaziš i  hodaš čvrsto po tlu tražeći oslonac u laganom vjetru koji te usmjerava ka nečem boljem.
Kada razmislim o tome, i ne viđam puno ptica kako lete u januaru. Sve su one u nekim toplijim krajevima gdje traže uslove za bolji život.
Ne znam, meni je i u januaru toplo. Sve dok imam ovo jedno krilo puno ljubavi, znam da mi neće biti važno doba godine u kojem ću letjeti. Samo znam da će, kada dođe vrijeme za to, taj let biti ispunjen radošću i beskrajnom srećom.
Ipak, ovog januara odlučujem da moje putovanje tek počinje. Ja sam večeras ponovo rođena.